ČEŽNJE

Kako, kuda i zašto vodiš me, Bože moj?

Okovi duše moje koče postupak Tvoj.

Grči se tijelo i srce se steže

ne shvaća da se, iako s otporom, uza Te veže.

Dan bez obraćanja Tebi nekako je prazan.

Večer bez prinošenja Ti sebe, neda mi san.

I ne slutim što "sutra" nosi,

ni kakav Ti je plan.

Što dala bih da te slijepo slijedim

i da nisam čovjek buntovan,

već potpuno ti predan.

Htjela bih nešto dublje, savršenije:

darivanje bez računica,

ljubav bez granica.

Hoću li ikad da toga stići?

Puno je prepreka i kolebanja.

Teško se do tih visina dići.

Zato dođi mi bliže,

dodaj mi ruku i povuci me malo

jer bez pomoći Tvoje,

čežnje do kojih mi je stalo

tek puke su želje moje.

 

Karmen Puntijar