KAPELICE I RASPELA NA PODRUČJU
ŽUPE SV. MIHAELA U GRAČANIMA
(tekst objavljen u Mihaelu, glasilu župe Sv. Mihaela u Gračanima,
godina XXIV, broj 1 (59)/2007.)
Gračani su u novije vrijeme postali gotovo urbano naselje i sve je manje obilježja koja ih čine jedinstvenim, posebnim u odnosu na ostala zagrebačka naselja. Mali broj povijesnih objekata i tek pokoja preostala starinska hiža još svjedoče o jednom posve drukčijem, prirodnijem načinu života, tako blizu središtu glavnoga grada. Oni svjedoče o vremenima kada su neke druge vrijednosti bile važne...
Stoga u ovom broju Mihaela želimo zastati uz drevne gračanske kipece, kapelice i raspela, uz koja se u prošlosti imalo vremena stati, koji su se nekad, unatoč skromnim mogućnostima i siromaštvu, podizali gotovo na svakom križanju. Oni su, zasigurno, bili plod zavjeta, zahvale, traženja Božje zaštite, ali iznad svega, predstavljali su odraz duboke vjere u Boga, u njegovu ljubav i prisutnost.
Kapelice i raspela u nekim se krajevima nazivaju još poklonci i krajputaši. Oni su simbol i svjedok tradicije i kršćanstva. Osim svoje sakralne svrhe, često su, upravo zbog svog položaja, služili i još danas služe kao orijentir u prostoru. Križevi, kapelice, kao i niše s kipovima svetaca na pročeljima kuća, spadaju u tzv. malu sakralnu arhitekturu. Najčešće su oni djelo neznanih narodnih majstora koji su svojim umijećem dali pečat izgledu nekog prostora.
Prikupljajući tekstove koje ćete čitati na sljedećim stranicama, pokazalo se da se danas zapravo malo zna o nastanku i povijesti gračanskih raspela i kapelica. Za većinu ne znamo koliko su stari, a i neki podaci koji su ovdje spomenuti možda nisu posve točni, jer s vremenom ljudi zaboravljaju. Stoga se ispričavamo na mogućim pogreškama. Malo je toga zapisano, malo je podataka i u spomenicama župa kojima su Gračani pripadali. Sve je manje ljudi koji se sa sigurnošću mogu sjetiti neke godine, detalja oko nekih događaja. Stoga pozivamo sve koji znaju još neke detalje ili posjeduju kakvu staru fotografiju gračanskih križeva i kapelica, neka se jave župniku.
Možda se te kapelice i križevi nekom čine nebitnima, možda i neuglednima, ali oni su duhovna i materijalna baština onih koji su ovdje živjeli prije nas. Oni su simbol i duša Gračana. Govore nam puno o onima prije nas, a njihov izgled danas - govori o nama.
Stoga zahvaljujemo svim župljanima koji su si dali truda te su zapisali i ispričali svoja sjećanja, pronašli stare ili pak nove fotografije i sve to rado podijelili sa svima nama, ostavivši tako zapis za nove naraštaje. Jer kako ćemo naučiti našu djecu da poštuju ono što su im ostavili preci, da čuvaju svoju povijest, svoj katolički i hrvatski identitet, ako im ne govorimo o tome i ako i mi sami ništa ne znamo?
KAPELICA U ULICI GRAČANSKO DOLJE
Najstariji žitelji Dolja sjećaju se da je nekada davno, ne zna se točno kada, na mjestu današnje kapelice bilo raspelo. Kapelica s raspelom i slikom Majke Božje sazidana je u dvorištu obitelji Gjuran. Kada je stara obiteljska kuća bila srušena, kapela se premješta na mali brežuljak uz cestu. Prema dostupnim podacima dogodilo se to negdje između 1934. i 1936. godine.
1965. godine kapelica je popravljena i uređena.
2000. godine obitelj Ladislava Đurana ponovo uređuje kapelicu te se postavlja novo raspelo, nove slike Srca Isusovog i Srca Marijinog te se uvodi struja koja kapelici daje posebnu draž. Ispred kapele uređen je mali vrt s cvijećem kojeg uređuju obitelji Ane Đuran i Stjepana Gjurana. Kapelicu se nastoji uvijek okititi svježim cvijećem, a mještani kod kapele često pale svijeće.
Najljepše je vidjeti djecu kako se, prolazeći pored kapelice, križaju i poklone Raspetome Isusu.
Đurđa Đuran
KRIŽ NA KUĆI NA GRAČANSKOM DOLJU br. 18
Kada je 1936. godine sazidana obiteljska kuća na broju 18 na Gračanskom dolju, na prednjem je vanjskom zidu uzidano raspelo koje još i danas stoji na istome mjestu.
Na mnogim su gračanskim kućama u prošlosti bili uzidani križevi i svete slike, no nažalost, prilikom preuređenja nestale su i tako pale u zaborav.
Đurđa Đuran
KAPELICA MAJKE BOŽJE S ISUSOM
NA KRIŽANJU ULICA GRAČANI I GRAČEC
U dvorištu kuće obitelji Željka Puntijara, na križanju ulica Gračani i Gračec – kod osnovne škole, nalazi se obiteljska kapelica koju je 1911. godine sagradio pradjed, gosp. Ivan Puntijar. U kapelici se nalazi krasan veliki kip Majke Božje s djetetom Isusom u naručju.
Zanimljivo je kako je kip došao u kapelicu. Taj se kip nalazio u kapelici u dvorištu jedne kuće na Ksaverskoj cesti, nasuprot današnje benzinske crpke. Prvotni su vlasnici prodali kuću, a potom su je prodali i novi vlasnici jednom poduzeću koje nije htjelo prihvatiti čuvanje kapele jer nije bila uknjižena u katastru. Tako su bogoslovi s Ksavera 1957. godine na kolicima dopremili kip u Gračane. Kapelicu je upravo zbog toga renovirao tadašnji župnik o. Jerko Meštrović te je blagoslovio kip u rujnu iste godine.
Sljedeću adptaciju kapelice 1969. g. napravio je gosp. Stjepan Puntijar, unuk pokojnog Ivana Puntijara.
Iako je kapelica u privatnom vlasništvu, postala je na neki način simbolom mjesta, što zbog položaja, što zbog svoje ljepote (lik Majke Božje, ali i sam izgled kapelice doista su posebni) pa je mještani Gračana godinama za blagdane rado kite cvijećem i pale svijeće.
U 2007. g. vlasnici pripremaju adaptaciju i restauraciju kapelice.
Željko Puntijar
(podaci o kipu iz spomenice
Župe sv. Franje Ksaverskog)
KAPELICA U DVORIŠTU OBITELJI RADIĆ – PUNTIJAR
U ULICI GRAČEC
Malo je, nažalost, poznato koji su bili razlozi i što je potaklo naše stare da su gotovo na svim križanjima postavili raspela ili kapelice koji su izazivali prolaznika da svrne pogled prema njima i učini znak križa na svojim prsima. Lijep je to običaj koji u današnjoj žurbi pruža mogućnost svima da znakom križa započnu radni dan.
Davne 1818. godine u lijepom i veliko dvorištu gosp. Jakova Radića Puntijara podignuta je mala kapelica s raspelom (na križanju ulice Gračec i Lonjščine). Dolaskom komunističke vlasti raspelo je bačeno, ali su domaćini postavili novo.
Predivna sjećanja iz moga djetinjstva vežu me uz tu kapelicu. Bila je sušna godina, zemlja žedna i ispucana, a kiše niotkuda. Umorni i tužni odrasli i djeca iz Dolja i Gračana skupili bi se tu predvečer i molili krunicu da Bog podari kišu. I tako iz večeri u večer, a onda bi s nadom odlazili kući pjevajući:
Tiha noć se, eto, spušta,
moram na počinak poć,
zadnji pozdrav Tebi šaljem,
Isuse moj, laku noć.
I kiša je pala tiha i blaga...
2000. godine gosp. Ivan Radić Puntijar obnovio je kapelicu i eto je danas ukrašenu cvijećem...
RASPELO PRI ISUSU U ŠUMI IZNAD LONJŠČINE
Iza zadnjih kuća u Lonjščini, na blagoj uzvisini, podignut je veliki križ kojeg se od davnina naziva Pri Isusu. Isusov lik bio je napravljen u pravoj ljudskoj veličini ili se meni, kao djetetu, tako činilo. Oko postolja je bila ograda i cvijeće. No i to je smetalo drugomišljenicima te su razbili Isusov kip i bacili križ. Jadni je Isus čekao bolja vremena u mom podrumu, a potom je prenesen u cirkvenicu (koja se nalazila na mjestu današnje župne kuće). Marljive ruke gosp. Ivana Triplata na istom su mjestu napravile novo postolje, raspelo, ogradu i cvijeće. 21. studenog 1991. godine je, uz procesiju, župnik Mirko Kralj blagoslovio križ.
Pri Isusu uvijek ima cvijeća, pokoji lampaš i posjetitelj.
SLIKA MAJKE BOŽJE PRI MARIJI U ŠUMI IZNAD LONJŠČINE
Božjim čudom, još dublje u šumi (niti deset minuta laganog hoda od raspela Pri Isusu), raste kesten na koje je postavljena slika Majke Božje. To mjesto zovemo Pri Mariji. Ni ona nije imala mira; i nju su bacali, a mi bismo postavljali novu. Za ovo mjesto me također vežu lijepe uspomene iz djetinjstva....
U to vrijeme Gračanci su još držali blago (konje, krave, svinje, kokoši). Netko se o tome trebao brinuti – nahraniti, napojiti, podojiti i sl. Zbog toga je uvijek netko morao biti doma, uglavnom stariji i djeca. Tako je bilo i u ono doba godine kad su Gračanci išli na zavjetno hodočašće na Mariju Bistricu. Djeca koja nisu išla s roditeljima skupila bi se u Lonjščini, noseći zavežljaje s hranom te se s pjesmom uputila na „Bistricu“ k Mariji. Odmarali smo se Pri Isusu, a onda nastavljali do Marije. Molili smo i pjevali za istinu, jeli i pili te se predvečer vratili kući, kao pravi romari.
Voljela bih da se i danas djeca, umjesto rata, igraju proštenja.
Jelica Sečen
MAJKA BOŽJA CEPINAŠKA U ŠUMI
Malo je onih koji znaju da se u šumi iznad Gračana, u predjelu koji se zove Lipje, nalazi mala kapelica Majke Božje cepinaške (ili cepinečke). Do nje možete doći ako krenete kroz Pustodol, uz branu, prema planinarskoj stazi zvanoj Put u nebo. Lik Majke Božje izliven je od mjedi i smješten je u maloj drvenoj kapeli pričvršćenoj na drvo.
Ne zna se točno kada je prvi puta postavljena kapelica, no stariji kažu da ju je postavilo planinarsko društvo „Cepin“ koje je djelovalo još za vrijeme stare Jugoslavije. Otuda i ime cepinaška. Današnji kip postavljen je prošle godine i pretpostavlja se da je vrlo star. Donedavno je tu bio plastični kip.
prema pripovijedanju Rudolfa Puntijara i Bere Baneka
* * * * *
Povijest svih šumskih kapelica (kipova, slika) čini se sličnom. One su doista prepuštene vremenskim prilikama i na (ne)milost ljudima. Stoga ne čudi činjenica da se slike, tj. kipovi mijenjaju. Nažalost, događa se da i posve nestanu. Tako više nema Marije na predjelu zvanom Lukovica, koji se nalazi nešto niže – bliže Gračanima, a stariji ga pamte po iskapanju plavog kamena iz kojeg se radilo vapno. Nema više ni Marijine slike na Vodici – gdje je bio izvor do kojeg se također išlo preko Pustodola. Nedugo se rušila šuma, izvor je zatrpan, a nestala je i Marija.
Činjenica da su ljudi imali potrebu postaviti svete slike i kipove čak i po stablima u šumi, svjedoči o snažnoj čovjekovoj potrebi za Božjim zagovorom i zaštitom. Posebno na ovakvim mjestima gdje je čovjek daleko od topline i sigurnosti svoga doma, često radeći teške fizčke poslove (šumski radnici, rudari...), ali gdje možda upravo zbog toga ima više vremena i mira razmišljati o Bogu. Stoga svakog vjernika – planinara, šetača, slučajnog namjernika, ovakav vidljivi podsjetnik Božje prisutnosti zasigurno obraduje i bar na trenutak približi Bogu. Zbog toga su, iako skromni svojim izgledom, i više nego vrijedni spomena i naše brige.
KAPELICA SV. RAFAELA KOD TRNČEVIĆEVOG PUTA
Kao ni većini gračanskih kapelica i raspela, ni kapelici sv. Rafaela ne zna se starost, no stariji župljani kažu da se za nju oduvijek pričalo da je starija i od same crkve sv. Mihaela koja se prvi puta spominje negdje oko 1610. g. Stariji ljudi nisu za nju, kao mi danas, govorili kapelica, nego kipec. Dakako, njen se izgled kroz stoljeća mijenjao. Tako smo pronašli sliku na kojoj vidimo kako je izgledala prije posljednje obnove 1981. godine kada je, zapravo, iznova izgrađena.
Vanjski izgled kapelice mijenjao se kroz vrijeme, bilo zbog trošnosti, a 1981. i zbog toga što je u noćnom (vjerojatno hotimičnom) naletu jednog kamiona bila potpuno srušena. Kako je kapelica zbog starosti bila u lošem stanju, nije bilo teško srušiti je. Počinitelj se nikada nije pronašao, a kako je to bilo u doba komunizma, nitko se nije usudio ništa reći, iako se zna da je postojao očevidac. Drveni kip sv. Rafaela u tom rušenju, Božjom providnošću, nije bio uništen u toj mjeri da se ne bi mogao restaurirati te stoga i danas stoji na svom mjestu. Uslijedila je brza i velika akcija župljana koju je predvodio fra Mirko Gregov uz pomoć zvonara Rudolfa Merkaša. U svega desetak dana izgrađena je nova, krasna kapelica s čvrstim temeljima, zelenim otokom za cvijeće koji ujedno služi i kao zaštita od nepažljivih vozača. Gračanci su pomagali na koji su god način mogli i znali. Radilo se i dugo u noć… Nova je kapelica blagoslovljena 4. listopada 1981. godine, uz proslavu blagdana sv. Mihaela. Kapelicu je, uz prisutnost mnogobrojnih radosnih župljana, blagoslovio tadašnji ksaverski i gračanski župnik o. Zdravko Mašina.
O kapelici, tj. samom kipu sv. Rafaela postoji još jedna zanimljivost. Naime, nekoliko godina prije rušenja stare kapelice, neki su zlonamjernici iz kapelice otkinuli vagu koju drži sv. Rafael u ruci i bacilli je. No Bog se uvijek pobrine da netko sve vidi. Tako je i tada Mirko Trnčević vidio kako su vagu bacilli kod mlina u Ribnjaku, uzeo je te zajedno sa zvonarom obavijestio svećenike na Ksaveru. O. Mirko Gregov je oštećenu vagu odnio u samostan, gdje ju je jedan bogoslov uspio popraviti tako da se mogla vratiti na svoje mjesto u kapelicu.
Kapelica je, kao i sve druge gračanske kapelice i raspela, uvijek okićena cvijećem, pokojim lampašem i to zahvaljujući vrijednim ženama iz najbližeg susjedstva koje brinu i za cvjetnjak.
I na kraju, spomenimo još da sv. Rafael ima ulogu borca za život, liječnika bolesnih, izbavitelja unesrećenih, putokaza i posrednika do životne sreće. Stoga mu se uvijek možemo molitvom obratiti na te iznimno važne nakane, a poglavito onda kada prolazimo kraj njegove kapelice.
prema sjećanjima Rudolfa Merkaša
(podaci iz Spomenice župe sv. Franje Ksaverskog)
KAPELICA U NIŠI KUĆE NA ISCU br. 14
Kada je davne 1932. građena kuća obitelji pokojnog Ladislava Prekupca, moj je otac Ladislav dao na pročelje kuće ugraditi malu kapelicu Svete Obitelji da čuva cijelu našu obitelj.
Mi, njegovi nasljednici, ponosni smo na kapelicu te čuvamo uspomenu i tradiciju naše obitelji.
Nada Kilić
RASPELO NA KRIŽANJU GRAČANSKE CESTE I ĐURKOVOG PUTA
Na samom skretanju u Đurkov put, s lijeve strane, nalazi se kameni križ s Isusovim likom napravljenim od metala. Raspelo je ograđeno metalnom ogradom, a pri dnu se nalazi ploča na kojoj piše: OBNOVLJENO 1904. PREUREĐENO 1975.
Nekada su i Isus i križ bili drveni, natkrivenim plehom (limom) karakterističnim za krajputaše ovih krajeva i nalazilo se na sredini ceste. Kasnije je pomaknuto u stranu, na dio zemlje koju su darovali braća Ljudevit, Ignac i Franca Banić. Budući da je staro raspelo bilo u vrlo lošem stanju, vjernici su 1975. godine odlučili obnoviti ga, tj. napraviti na istom mjestu novo. Bilo je to u doba komunizma kada je zaista bila hrabrost na bilo koji način istupiti kao vjernik. Uz (usmeno) dopuštenje lokalnih vlasti, počelo je skupljanje priloga za novo raspelo. Glavni organizator akcije bio je Ladislav Tomašinec zajedno s Rudolfom Šelendićem i Rudolfom Tomašincem. Ljudi su rado pomogli koliko su mogli i zajednički prionuli na posao. Projekt i kameni križ izradila je gđa. Dragica Kota, klesarica iz Bačuna koja je radila na Mirogoju, Isusov lik izliven je iz kalupa kojega je dao tadašnji markuševečki župnik Krešo Ivšić (otuda je i sličnost s raspelom na križanju Markuševečke ceste i Jazbine, koje danas pripada župi Sv. Petra i Pavla u Bešićima, a donedavno je bio granica markuševečke i remetske župe). Rudolf Tomašinec je u poduzeću u kojem je radio dao izliti Isusov lik. Uspjelo se ishoditi povoljne cijene svim radovima, a u dijelu posla koji se mogao odraditi vlastitim snagama sudjelovali su mnogi, bilo vlastitim radom na postavljanju raspela, bilo hranom i pićem za radnike.
Kako je ovaj dio Gračana 1975. još spadao pod remetsku župu, raspelo je blagoslovio karmelićanin o. Ivan Keravin, uz prisustvo dvojice svećenika s Ksavera. Nakon blagoslova uslijedila je vesela fešta kod Ladislava Tomašinca. Bio je to veliki pothvat za ono doba i srca su bila ispunjena radošću i ponosom kada je novo raspelo zauzelo svoje mjesto.
prema sjećanjima Ladislava Tomašinca
KIP MAJKE BOŽJE NA IZVORU ZDENCA PUSTODOL
Između više izvora pitke vode na ovom području, uvijek se ističe upravo izvor Pustodol i to zbog pristupačnog položaja i uvijek dovoljno pitke vode. U stara vremena nije bilo nikakvog posebnog uređenja, voda se uzimala kako je to priroda pružala. 1934. godine svaka ulica u Gračanima iz vodovodne mreže dobiva po jedan izljev vode za piće (tzv. pumpu). Mimo toga, na zahtjev mještana i uz razumijevanje Zemljišne zajednice Gračana, izvor Pustodol dobiva svoj današnji oblik. Kasnije, iako je vodovod bio uveden u kućama, obnovljeni izvor i dalje se koristi, pogotovo u sušnim godinama. U današnje je vrijeme, međutim, došlo do nekih poteškoća, svojim skretanjem voda se, nažalost, pomalo gubi. No uz malo truda i dobre volje postoji mogućnost da se taj problem otkloni. ...
No sada se moramo vratiti naslovu, zbog čega su i pisana ova slova. U fazi izgradnje ovog zdenca ispunjena je želja stanovnika baš ove Pustodolske ulice da se napravi mjesto za postavljanje kipa Majke Božje. Stoga je na istaknutom mjestu na zdencu odmah postavljen kip Majke Božje. Sam kip je u međuvremenu više puta mijenjan zbog istrošenosti.
Najbliži pak stanovnici, kako ranijih godina, tako i danas, iskazuju svoje poštovanje Majci Božjoj svježim cvijećem i paljenjem svijeća, osobito uz veće vjerske, a posebno Marijine blagdane.
Josip Banić
KRIŽ NA GRAČANSKOJ MRTVAČNICI
S lijeve strane mrtvačnice, na njenom vanjskom zidu - neposredno uz glavni ulaz u groblje, u sjeni čempresa, nalazi se jednostavni drveni križ, u čijem je podnožju mramorna ploča s natpisom:
SPOMEN ŽRTVAMA RATA SVIBNJA 1945. -
GRAČANI, SVIBANJ 1995.
Blagoslovljen je 21. svibnja 1995. godine, o pedesetoj godišnjici završetka II svjetskog rata, uz nazočnost brojnih župljana. Blagoslov i sveta misa uslijedili su nakon procesije koja je obišla Lonjščinu i Pustodol, mjesta najvećih stradanja u Gračanima u svibnju 1945.
Iako po svojoj svrsi ili pak po starosti ovaj križ ne spada u kategoriju raspela i kapelica o kojima smo ovaj puta pisali, važno je spomenuti ga. Taj je križ još 1976. godine napravio Rudolf Banek, u vremenima kada se nije moglo javno govoriti o tragediji koja se ovdje dogodila. Naime, iako često prolazimo pored njega, malo tko ga zamjećuje, a još je manje onih koji znaju razlog zbog kojeg je postavljen i kome je posvećen. I to je križ kraj kojeg, pogotovo mi u Gračanima, trebamo ponekad zastati i barem se prekrižiti. Mlađi, ali i novi stanovnici Gračana gotovo ništa ne znaju o ratnim strahotoma, brojnim žrtvama, tj. pokolju koji se dogodio prilikom ulaska partizanskih snaga u Gračane, 9. svibnja 1945. Samo se još oni najstariji sjećaju tih strahota i svjedoče o brojnim mjestima po Gračanima gdje su zakopana tijela žrtava. Stoga je ovaj križ tu da nas podsjeti da su naši pitomi i slikoviti Gračani bili u prošlosti poprište najvećih stradanja, a mnogi su znani i neznani ljudi, mnogi nevini, ovdje izgubili svoje živote. Prolazeći kraj križa podignutog njima na spomen, barem se načas pomolimo za njihove duše.
(podaci iz Spomenice župe sv. Mihaela u Gračanima)
RASPELO KOD CRKVE SV. MIHAELA NA ISCU
Od davnine, ne pamti se godina, uz kapelu sv. Mihalja stajao je drveni izrezbareni križ s Isusom, natkriven plehom i ograđen drvenom ogradom –tipično raspelo za ove naše krajeve.
Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća stari drveni križ zamijenjen je metalnim, na kojeg je stavljen isti Isusov lik. Na inicijativu o. Mirka Gregova i tadašnjeg zvonara Rudolfa Merkaša stari drveni križ, čiji je donji dio već gotovo istrunuo, zamijenjen je metalnim te je napravljena nova metalna ograda. Napravio ih je Slavek Gregorić. Grede drvenog raspela još uvijek postoje u crkvenom dvorištu.
Zadnja obnova bila je 2004. godine kada su župljani (ponajprije susjedi) sami uredili raspelo, postavili novu ogradu i popločili prostor oko križa. Župljani iz obližnjih kuća oduvijek vode brigu oko raspela, pale lampaše, sade ili pak donose svježe cvijeće – tako svjedoče da Isus (s ovoga raspela) doista živi među njima.
(podaci iz Spomenice župe sv. Mihaela)
