TRAMVAJ BR. 15

          Ono što Gračane razlikuje i čini jedinstvenim u odnosu na sva druga naselja u sjevernom (brdovitom) dijelu Zagreba, svakako je tramvaj br. 15 koji vozi kroz Gračane.         

15. rujna 1950. godine puštena je u rad pruga (izgrađena radnim akcijama stanovništva) od Mihaljevca do Dolja. Tada, pa sve do 80-tih godina 20. stoljeća tramvaj je nosio broj 21.        

         Odlika „petnaestice“  jedna su tramvajska kola pa je svi, a posebno djeca,  oduvijek nazivaju malim tramvajem.

         Budući da do kraja devedesetih godina kroz Gračane nije prolazila nijedna autobusna linija, tramvaj je većini stanovnika bio jedina veza s gradom. Stoga je „petnaestica“   duboko utkana u živote i srca Gračanaca.

KAKO JE NASTALA TRAMVAJSKA PRUGA MIHALJEVAC – DOLJE?

 

         Prije nego što je izgrađena pruga Mihaljevac – Dolje, tramvaj br. 14 vozio je do sadašnje benzinske pumpe iznad Zvijezde. Tamo je tramvaj br. 14 zaokretao i vraćao se u grad. Mi putnici išli smo dalje pješice. Zatim je pruga produžena do Mihaljevca. To je bilo 1948. godine.

          Kada je krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća FNRJ odredila da će se izgraditi produžetak tramvajske pruge do Dolja, tj. do tunela (jer se u isto vrijeme počeo graditi tunel), ubrzo je započela gradnja pruge. Tada su parcele kojima je trebala prolaziti pruga bile u jednom komadu i vlasnici su ih koristili. Zatim je država nacionalizirala te parcele i pruga ih je prepolovila. Koliko god su vlasnici protestirali, ništa nije pomoglo. Počela je izgradnja. Uz stručnjake koji su vodili projekt, radili su radnici – dobrovoljci, koji su inače radili u tvornici od 6.00 do 14.00 sati, a onda su se popeli na kamione koji su ih dovezli na gradilište. Malo je vjerojatno da su baš išli dobrovoljno, ali nisu smjeli reći da neće ići. Postojale su i nagrade za požrtvovni rad, udarničke karte R-1 koje su bile povlastica pri kupovini hrane i odjeće. Radnici na gradilištu kopali su krampovima zemlju i krčili šumu, a drugi su s tačkama razvozili zemlju gdje je trebalo, dok su je treći nabijali. Sve se radilo ručno jer nije bilo strojeva. Tada je već počelo kopanje tunela pa je zemlja iz tunela odvožena u vagonetima po nasipu za tramvaj te je zato nasip i tako visok. Da bi bilo malo veselja, montirani su zvučnici na stupove, a s njih se čula pjesma Ive Robića „Opatijo bajna“. Kada bi sunce jako peklo i radnici bili znojni, jedna je gđa. Fanika, osamdesetogodišnjakinja, nosila vodu u kanti za polijevanje pa bi svi pili vodu iz jednog lončića.

          Kada je tramvaj br. 21 počeo voziti, svi smo bili sretni. No vozio je samo jedan tramvaj pa je išao rijetko. Zato je uvijek bio prepun. U međuvremenu je dovršen i tunel, a započet je i drugi prokop prema Zagorju, ali je ubrzo zatvoren. On se nalazi iznad Pilane.

 

         Ja sam tada imala jedanaest godina i tako se sjećam tog doba.

 

Marija Vinšek, Gračani

Nekadašnji tramvaj broj 21, na relaciji Mihaljevac – Tunel

(današnja relacija naziva se Mihaljevac-Dolje, no prema prvotnom nazivu Gračanci još uvijek govore da tramvaj vozi do tunela)

Fotografija s kraja 50-tih ili početka 60-tih godina 20. st.

Na njoj su Braća Milan Gerek (desno) i Marijan Gerek (lijevo).

 

 

*Zahvaljujemo gosp. Marijanu Gereku što nam je poslao ovu fotografiju i dopustio da je objavimo na našoj stranici