Fašnik - mačkarinje je običaj koji se odvija nekoliko dana prije Pepelnice (koja pada u srijedu). Ljudi se tih dana opuštaju u užicima jela, pića i veselja, jer s Pepelnicom se ulazi u korizmeni dio godine - doba posta.  

          Fašnik završava u utorak, spaljivanjem Fašnika – lutke koja simbolizira sve loše stvari iz prošle godine. Fašnik - lutka u obliku čovjeka, izrađivala se od slame, krpa i oblačila u odijelo, masku i šešir.  

          Prema narodnom vjerovanju, u prošlosti je bio običaj na fašnički utorak klanje crne kokoši i bacanje njene glave prek krova hiže kak bi se ona i imanje zaštitili od raznih coprija. U utorak bi mnoge obitelji lijepo dočekivale mačkare s kraflinima i vinom. Fašnik se štuje kao imendan muškaraca pa si neki od šale i čestitaju.

          Kako koju godinu traje, do 1945. g. se išlo samo na fašnički utorak. Od 1945.-1947.g., poslije rata, bilo je zabranjeno jer se državna vlast bojala da se neprijatelj ne bi obukao u mačkare, napravili provokacije, napali kojeg partizana ili pak da se ne bi postavio eksploziv u državne urede. Ali u Gračanima se to nije poštivalo. 60-ih godina dok je organizaciju imao HSPD Podgorac, gračanski fašnik je trajao čak dva tjedna. U novije vrijeme odvija se zadnji vikend, ponedjeljak i utorak  prije Pepelnice. U te dane, obično subota, nedjelja, ponedjeljak i zadnji najvažniji dan - fašnički utorak ljudi se maskiraju kako bi nakratko bili netko drugi i da iziđu iz svoje svakodnevnice.

          Već se od Božića dogovaralo i pripremalo ko bu s kim išel i kaj si bu oblekel. Za mačkare idu i staro i mlado. Prijašnjih godina djeca su išla ujutro od 8-12h, tj. do pol dana, a od 12h do večeri išli su veliki, tj. stariji. Zadnjih godina više nema razlika tko kad ide. Ljudi se oblače svakako, tko što ima i umije složiti. Oni kaj su bili bolje stojeći, išli su iz kazališta posuditi stare uniforme, frak, cilinder ili kakvu drugu obleku, dok su ženske kontese posuđivale lijepe, starinske haljine od gospođa ili grofica, a puno su se nosile i naše narodne nošnje koje su bile kak smo mi to rekli, starinske. Posuđivale su se i nošnje iz Posavine i slavonske, većinom iz Đakova i okolice jer su bile zlatom vezene i imale su oko vrata vezane dukate u jedan, dva ili tri reda tako da se znalo koliko je koja djevojka bila bogata.

          A najviše su se znali našaliti kak žena muža nosi u košu. To je bilo tak da se starom košu, u kojem se nosilo sjeno ili lišće blagu, tj. kravama ili svinjama, izbije dno koje je bilo od daske. Onda se koš navukel na dečka ili muža, a na prvoj strani koša bi se napravila od slame ženska s lafrom, samo gornji dio, jer je onaj koji je bio u košu obukao ženske čarape s crvenim podvezačem. Ispod koljena je bilo svezano, onda se obukla velika i stara ženska haljina tako da je povezala onog tko je bio u košu i  žensku od slame. To je izgledalo kao da ona nosi muža u košu, a on je vikal kak je teško muža nositi. Također ju je i šibom tukel.

 Bilo je svašta - vozili su mrtvaca, vodili magarca, vozili se na traktoru…

          Mačkari su, osobito iz Šestina, svake godine dolazili kao svadbena povorka u Izletište PUNTIJAR, gostionu Ivana Puntijara  (poslije 1975. g. - Rude i Barbare Puntijar). Tu su održavala fašnička svadba uz tamburašku glazbu. Pjevalo i plesalo duboko u noć, a dolazile su i mačkare iz drugih sela: Remeta, Bukovca, Bačuna, Markuševca i svi su se lijepo zabavljali u plesu i pjesmi.

  

*  *  *  *  *

 

         1956. g. organiziran je prvi fašnik pod nazivom gračanski fašnik i spaljivanje. Tada smo se dogovorili da se cijeli H.S.P.D. Podgorac obuče i da 14 dana prije fašnika, kao mačkari, obilazimo sve ugostiteljske objekte, kak mi velimo birtije, u Gračanima i Dolju i pozivamo da nam se pridruže na fašnik. Kod gostione Kos, na Gračanskoj cesti, napravili smo na mostu slavoluk koji smo okitili bršljanom. Bio je visok 3m, a na vrhu je pisalo Dobrodošli na »Gračanski fašnik« i bio je ukrašen maskama. Na sam fašnik dijelili smo naljepnice s maskom na kojima je pisalo gračanski fašnik. Na više mjesta u Gračanima i Dolju mještani su iznijeli stolove na kojima je bilo vina i kraflina. Ponuditi se mogao svatko, bez obzira je li bio obučen kao mačkar ili u civilu. Tada se još išlo po kućama, kod prijatelja i rodbine, a poslije, oko 20h smo se svi našli ispred škole i samoposluživanja, gdje se održavala ceremonija suđenja fašniku i vješanja sa spaljivanjem. Prije pogubljenja prethodi mu suđenje u kojem sudjeluju tužitelj, sudac, branitelj, krvnik i tugujuća rodbina.

 

         Gore kod škole je bila sudnica gdje su poslije suđenja princu Fašniku pročitane sve njegove nepodopštine kojima je obmanuo narod: da će napraviti kako budu bez rada dobili mirovine, ne budu plaćali porez i namet i da se više ne bu trebalo plaćati tramvaj i autobus, voda i kanalizacija, a elektri i plinari bu dal koliko bu ki štel, i da se budu u našem Gračanskom ribnjaku napravile mrzle toplice - kad nema tople vode, more i mrzla biti. Glavno da se napraviju, a poslije kak bu - već nekak bu. I tad gospon sudac izreče osudu da ga se objesi  na galge i vužge, da  s njim sve njegove bedastoće i laži zanavek zgoriju. A poslije spaljivanja veselice su se održavale dugo u noć u gostioni  Izletište PUNTIJAR i u HSPD- u Podgorac, gdje se birala najljepša maska.

 

Ceremoniju Gračanskog fašnika sam vodil od 1956. do 2003. god.

 

Tak je bilo nekad…. a kak je denes, pitam ja vas ?

U Gračanima, 1. veljače 2007.

 Rudi Puntijar

  

 

SLIKE IZ PROŠLOSTI S MAČKARIMA U GRAČANIMA.

DOBRO POGLEJTE, MORTI STE I VI TU NEGDE…

  

 

 

 

Fašnička povorka 70-ih godina ispred škole u Gračanima

 Na slici su gračanski tamburaši,  povorka mačkara u narodnim nošnjama i ostalih mačkara. Tamburaši: Drago Tomašinec - harmonika, Stjepan Puntijar -harmonika, ? - violina, Vid Ivko - beglajt, Ivan Zubak - bajs, svatovi - Josip i Darko Banić, mladenec - Ivica Čegelj, mladenka - Zlatko Bunjak, dever - Rudolf Puntijar, posmikalja - Branko Bujan.

 

 

 

Spaljivanje Gračanskog fašnika:

 sudac - Rudolf Haramija, tužitelj - Rudolf Puntijar, krvnik - Stanko Vuk

 

  

 

Svadba u HSPD Podgorac poslije spaljivanja: 

svati - Ivan ćuk, Darko Banić, mladenec - Ivica Čegelj, mladenka - Zlatko Bunjak, posmikalja - Branko Bujan, dever - Rudolf Puntijar, svat - Josip Banić

 

  

 

Dio svadbene povorke: 

 posmikalja - Branko Bujan i dever - Rudolf Puntijar

 

 

 

 

 

Mačkari na Iscu:

 Veljko Sršek, Rudolf Puntijar, Darko Banić, i žene iza njih ?!?

 

 

  

 

Djeca na početku Lonjščine 70-ih godina

 

  

 

Željko Novosel u obrnutom izdanju - kao žensko

 

  

 

 

Toni Žemljić, Ladislav Kosec, Mirko Miholić - Belko, Rudolf Puntijar, Stanko Grđan

 

  

 

Mačkari 80-ih na Iscu pri Puntijaru

 

   

  

Primjer dočekivanja mačkara u gračanskoj hiži

 

   

 

Mačkari tamburaši 2004.

 

   

O FAŠNIKU...

          Što nas naganja da stavimo maske i barem par sati godišnje budemo netko drugi?
Možda je bitnije reći da je važnije imati mogućnost IZBORA koju ćemo masku staviti na lice, nego sama ULOGA u koju ćemo se uživiti. IZBOR nas označuje, a ULOGA - maska nema trajnost izbora, ona traje dok traje. A traje vrlo kratko.
Bez obzira na masku koju možemo imati ili ne, ponekad ŽIVIMO KAO DA IMAMO TRAJNU MASKU.    

Masku možemo nositi cijeli vrijeme, ali umiremo bez maske, okrnjeni za taj željeni dio, gubimo lik koji smo izgrađivali cijeli život i postajemo ono što zaista jesmo.
Misterija života i sastoji se od razotkrivavanja tajni tko smo, što smo i kamo idemo.

Svatko bira svoj put Istine o sebi.
Svi smo različiti (u osobnom putu) u Jednom, a isti po cilju i biti.
Započinje mačkarinje, navucite nove maske na maske, skinite stare, prikažite svoj izbor i kažite tko se skriva iza koga.

Da stvar bude gora: čovjek uopće nije svjestan svoje prave prirode. On živi u tom bunilu s lažnom predstavom o sebi koju pošto-poto želi nametnuti drugima.
Vrijeme mačkarinja je trenutak kada bi se čovjek trebao zamisliti nije li vrijeme da počne skidanje maske s vlastita lica.
Tko krene s tim činom, na najboljem je putu da se riješi svih frustracija, nervoza i strahova, jer strahuju, pate od nesigurnosti i nervoze samo oni koji se TRUDE drugima nametnuti lažnu sliku sebe.