Na živopisnim brežuljcima na podnožju Zagrebačke gore smjestilo se naselje iz doba feudalnog sistema nazvano Gračani, sa svojim lijepim poput razigrane djece raštrkanim modernim kućama i vikendicama iznad kojih dominira kapela, crkvica sv. Mihaela.... Nedaleko od te crkve, tik uz gračansko groblje, nalazi se PROVINCIJALAT hrvatskih Uršulinki – Gračanski Mihaljevac 17.
Kad je na Petrovo 1972. godine osnovana Hrvatska provincija, bilo je potrebno misliti kamo da se smjesti njezina uprava. Kupljena je jedna nedovršena kuća upravo u Gračanima, jer su već tamo bile redovnice od 1971. godine. Evo kako je do toga došlo. Gđa prof. Magda Haramija iza majčine smrti zamolila je uršulinke da dođu k njoj u kuću, koju bi im ostavila zajedno s vrtom da studentice zagrebačke zajednice mogu doći na odmor i svježi zrak daleko od gradske buke i zagušljivosti. Molbi je udovoljeno tim više što je pokojna majka gđe. Magde željela da i Gračani imaju svoje sestre kao što ih imaju Remete i Šestine. Tako su 31. ožujka 1971. došle s. Iva Čulina i s. Brigita Novaković, a kasnije i s. Tadeja Slunjski. Već su ranije mnogo pomogle da dođe do ostvarenja te zamisli kandidatice Anđelka Šunjić, Marija Toplišnjak i Mara Prkačin, a danas s. Anđelka, s. Marija i s. Beata.
Postavilo se pitanje apostolata. Ta redovnice ne poznaju problem nezaposlenosti. Roditelji su odmah zamolili da im čuvaju djecu. Počelo je s iznajmljenom kućom. Staro i napušteno zdanje je oživjelo. 30. rujna 1971. oci Franjevci sa Ksavera blagoslovili su taj novi vrtić u koji su već sljedeći dan došla prva djeca.
Istodobno je oživjela i liturgija. Svagdanjoj misnoj žrtvi redovnica pridružili su se i vjernici. Isti oci Franjevci priskočili su mnogoput redovnicama u pomoć u počecima snalaženja, a jedna je redovnica te školske godine pomagala u katehizaciji na njihovoj župi. Veliki prijatelj malog samostana na kojega su se redovnice mogle u svemu obratiti bio je i vrijedni zvonar i sakristan, g. Ruda Merkaš. I ostali su vjernici bili puni dobrote i zauzetosti. Obećali su da će biti sa sestrama istinski povezani. I obećanja se obostrano drže. Evo samo jedan primjer te delikatne zauzetosti: Uršulinke prema duhovnoj tradiciji imaju trodnevnu duhovnu obnovu prije Nove godine. Tu su praksu nastavile i u Gračanima te u to vrijeme nisu išle na misu u crkvu jer su je imale u svojoj kapelici. Kako su i roditelji bili već na novogodišnjim praznicima, mališani tih dana nisu dolazili. Ljudi su vidjeli da nema sestara i sa strahom se pitali gdje su. Sljedeći dan dođe baka Kveštak noseći kokošju juhu, meso – kompletni ručak za sve – čak i litru vina, uz riječi: „ Rekel mi je moj stari: Morti sestre imaju gripu pak si sirotice nemreju niš kuhati. Hojdi ih poglej, pak im odnesi da se sirotice najeju.“....
Rad s djecom u iznajmljenoj kući trajao je do 21. listopada 1972. godine kada je blagoslovljena nova vlastita kuća i kapelica sv. Anđele. Nadbiskup, Dr. Franjo Kuharić, toliko se veselio otvaranju još jednog novog tabernakula, i tom je prilikom napisao u spomenknjigu te kuće:
„I tako započinje pisanje ljetopisa ove kuće Sestara Uršulinki u Gračanima.
In nomine Domini!...“
Iz knjige Hrvatske uršulinke, Varaždin 1979.
(Priredile s. Marija Assumpta Svalina i s. Ana Klaudija Đuran, OSU)
Uršulinke se odazivaju na poziv Gračana
Želja starice Barice Haramija da njezini dragi Gračani imaju redovnice u svojoj sredini, ostvarila nakon njezine smrti 30. prosinca 1970. godine. Uskoro je njezina kćerka Magda pozvala sestre uršulinke iz Vlaške 75 u Zagrebu, da dođu i pomognu joj u njezinoj samoći. Već u siječnju 1971. počele su uršulinske kandidatice Marija Toplišnjak i Mara Prkačin redovito posjećivati gospođu Magdu.
28. ožujka 1971. s. Iva Čulina i s. Brigita Novaković, a kasnije i s. Tadeja Slunjski nastanile su se u Gračanima. Pomagale su gospođi Magdi Haramija i uređivale crkvu sv. Mihaela. Stanovnici Gračana počeli su moliti sestre da im čuvaju djecu dok su oni na poslu, jer nigdje u blizini nije bilo vrtića. Sestre su željele odgovoriti na ovu goruću potrebu gračanskih obitelji, iako nisu znale ni gdje ni kako. U toj želji ih je utvrdio i pomoćni zagrebački biskup dr. Mijo Škvorc. Uz pomoć zagrebačkog nadbiskupa dr. Franje Kuharića i dobrih ljudi, na blagdan Anđela čuvara, 2. listopada 1971. otvoren je mali dječji vrtić u staroj iznajmljenoj kući u blizini gospodina Rude Merkaša, velikog dobročinitelja sestara uršulinki i dugogodišnjeg vjernog zvonara u crkvi sv. Mihaela. Zahvaljujući njegovom poznavanju ljudi i prilika u Gračanima i ljubavi prema Crkvi, uskoro je pronađena nedovršena obiteljska kuća koju su sestre kupile za potrebe odgoja predškolske djece. Prostorija stare iznajmljene kuće nije više bila dovoljna za sve veći broj mladih obitelji koje su tražile da im sestre čuvaju i odgajaju djecu.
Prvi dječji vrtić u Gračanima
29. lipnja 1972. godine osnovana je Hrvatska provincija sestara uršulinki. Istoga dana zaživjela je uršulinska zajednica na Gračanskom Mihaljevcu 17. Nova kuća je postala sjedište provincijalne uprave i dječji vrtić. Na blagdan sv. Uršule, zaštitnice Reda sv. Uršule, 21. listopada 1972. zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić blagoslovio je kuću i kućnu kapelicu nove zajednice sestara uršulinki u Gračanima. Prva provincijalna glavarica s. Deodata Ljubičić otvorila je ovu kuću zahvaljujući pomoći generalne uprave Rimske unije kojoj pripadaju i hrvatske uršulinke.
Braća franjevci trećoreci sa Ksavera sa svojim župnikom Zdravkom Mašinom i s kapelanima fra Jerkom Penavom, fra Vicom Blekićem, fra Mirkom Gregovom, sve su češće slavili sv. Misu u crkvi sv. Mihaela, a četvrtkom i u samostanskoj kapelici sestara uršulinki.
Uršulinska zajednica iskusila je istinitost riječi koje joj je na prvoj stranici kronike zapisao nadbiskup Franjo Kuharić: »Istinu ljubavi živite jakošću Euharistije, po primjeru Presvete Bogorodice, uvijek rasvijetljene Duhom Svetim. Ostvarujte nepomućeno sestrinstvo po Božjem Očinstvu. I tada ljudi oko vas neće moći ne vidjeti u vama čisto Svjetlo Isusovo! « U tom svjetlu uršulinke su se ugrađivale u život Gračana svojom molitvom, zajedništvom i apostolskim djelovanjem u odgoju djece u suradnji s njihovim roditeljima.
Budući da svoju kuću nisu mogle prilagoditi novim državnim zahtjevima za registriranje vrtića sestre su 30. srpnja 1993. morale zatvoriti vrtić. Tješilo ih je postojanje državnog dječjeg vrtića u Gračanima i na Mihaljevcu, te su se nadale da će se djeca moći tamo smjestiti.
Brojne su sestre radile u gračanskom vrtiću, a najduže su bile s. Ana Filipović, s. Veronika Kraljević, s. Gabrijela Hrgić i s. Elvira Krišto. Svaka je na svoj način željela izraziti djeci i njihovim roditeljima Božju ljubav i dobrotu. Odgajale su po metodi svoje utemeljiteljice sv. Anđele Merici. To je metoda strpljive ljubavi koja poštuje dostojanstvo svake osobe. Tako je sv. Anđela postupala sa svojim prvim duhovnim kćerima koje je okupila 1535. godine u Brescii te osnovala Družbu sv. Uršule. Izabrala je sv. Uršulu, djevicu i mučenicu, za zaštitnicu svoje Družbe da bi joj dala uzor djevičanske ljubavi prema Kristu i hrabrog svjedočenja vjere u Boga.
Uršulinke na župi sv. Mihaela u Gračanima
Od osnutka župe sv. Mihaela 1983. sestre su se uključile i u župsku katehezu za prvopričesnike i krizmanike, vođenje dječjeg zbora i pjevanja na liturgijskim slavljima.
Posjećivanjem starijih i bolesnih župljana nosile su radost i utjehu. U tome se osobito darivala s. Bernardica Kocijan koja je živjela u Gračanima od prvih dana uršulinske zajednice pa sve do 2006. godine. Sestre su rado pomagale i siromašnim obiteljima u suradnji s djelatnicima župnog Caritasa. Udomile su i nahranile mnoge izbjeglice i prognanike za vrijeme domovinskog rata.
Uršulinke - vjeroučiteljice u OŠ Gračani
Ujesen 1991. sestre su počele raditi kao vjeroučiteljice u OŠ Gračani. Povremenim predavanjima i susretima dijelile su odgojnu karizmu svoje utemeljiteljice sv. Anđele i s nastavnicima u školi. Pratile su svoje bivše »vrtićance« u njihovom sazrijevanju u školskim i studentskim danima. Osobita im je radost bila susresti ih s njihovom djecom kao dobre očeve i majke. Zato su 6. rujna 1997. nakon 25 godina od početka vrtića organizirale jubilarni susret svojih »vrtićanaca«. Bilo je to zahvalno slavlje djece, mladih i odraslih, roditelja, baka i djedova. Na susretu su sudjelovale i sestre koje su radile u vrtiću, »tete« kako su ih djeca nazivala.
Sv. Anđela nastanila se u Gračanima
Dolaskom sestara uršulinki u Gračane s njima je došla i njihova utemeljiteljica sv. Anđela te se nastanila u Gračanima. Ušla je u obitelji s kojima su njezine sestre povezane i u srca svih onih za koje su one molile. Kako je sv. Anđela primljena u Gračanima i koliko je obljubljena, pokazala su brojna slavlja njezinog blagdana, 27. siječnja, i sudjelovanje župljana na njezinim devetnicama. Anđela se predstavljala kao slušateljica Božje Riječi, kao žena vjere i nade, vjerna kćerka Crkve, odgojiteljica i majka, štovateljica Euharistije, graditeljica mira i pomirenja, ljubiteljica zajedništva i jedinstva, vjerna prijateljica… Mnogi su doživjeli njezinu pomoć i ostvarenje ovog obećanja: »… jer se u velikim potrebama prepoznaje pravo prijateljstvo. I čvrsto vjerujte da ćete posebno tada uvidjeti da sam vam vjerna prijateljica. « (Zadnji Spomen 24-25)
Takvu sv. Anđelu prepoznala je i poželjela slijediti i grupa majki koje su postale »Prijateljice sv. Anđele« S njima sestre uršulinke dijele Anđelinu karizmu i njezine savjete. »Anđeline prijateljice« su se uvjerile da se njezini odgojni savjeti mogu primjenjivati i danas. Iskusile su u svojim obiteljima i na radnim mjestima kako je važan zadatak koji im Anđela preporučuje: »Nastojte unositi mir i slogu gdje god se nalazile.« (5 Spomen 16)
Ovaj savjet sv. Anđele postao je program života brojnih uršulinki širom svijeta i njihovih suradnika.
Kao pripadnice velike međunarodne uršulinske obitelji, gračanske uršulinke zahvalne su svim stanovnicima lijepog podsljemenskog kraja što su tako toplo primili sv. Anđelu i njezine sestre uršulinke. Noseći ih »urezane u svojim srcima«, osobito djecu i mlade koje su susretale, zajedno sa sv. Anđelom žele svima poručiti: »Imajte pouzdanja i čvrstu vjeru u Boga da će vam u svemu pomoći.« (Uvod u Spomene 15) »A ja ću biti uvijek među vama pomažući vaše molitve.« (zadnji Spomen 20).
Napisala: s. Elvira Krišto, uršulinka
Adresa:
Gračanski Mihaljevac 17,
10 000 ZAGREB
tel: 01/46 45 017
e-mail: ursulinke-gracani@ursulinke.hr